Osobna iskaznica
Eurazijski dabar je drugi najveći glodavac na svijetu. Pored sjekutića koji su poput dlijeta – glodnjaci, s kojima učinkovito obrađuje drvo i koru, za njega je karakterističan plosnati rep, pokriven ljuskama.
Zdepasto tijelo prekriveno je gustim, najčešće smeđim krznom. Unatoč kratkim ušima, čuje izuzetno dobro, prilično slabo vidi, ali ima izvrstan njuh koji mu služi i za komunikaciju. U vodi je vješt plivač i ronilac. Na kopnu hoda na svim četirima nogama, a na kratke udaljenosti ponekad i samo na stražnjim nogama, dok u prednjim nosi grane ili blato za izgradnju brane ili nastambe.
Dabar je isključivi biljojed, hranu traži uglavnom na udaljenosti do 20-ak metara od vode. Hrani se korom, lišćem i izbojcima raznog drveća (vrbe, topoli, crna joha …), kao i drugim vodenim biljkama. Može porušiti velika stabla promjera više od 1 m, ali preferira manje, jer je tako lakše doći do malih grančica s lišćem. U nedostatku priobalne vegetacije, ulazi i u polja, livade i voćnjake.
Dužina tijela bez repa: 80 do 100 cm
Tjelesna težina: 23 do 35 kg
Rep: dužina 30 do 34 cm, širina do 16 cm
Plivaća kožica: samo na stražnjim nogama
Gustoća krzna: 12 000 – 23 000 dlaka/cm2
Zubna formula:
gornja čeljust 1013
donja čeljust 1013
Broj prstiju:
prednja noga 5
stražnja noga 5 (na drugom je prstu dvostruki nokat)
Sistematika:
- razred sisavci (Mammalia)
- red glodavci (Rodentia)
- porodica dabrovi (Castoridae)
- rod i vrsta europski dabar (Castor fiber)
Inženjer ekosustava
Dabar je najveći europski glodavac koji nastanjuje sve vrste kopnenih voda. Inženjer je ekosustava koji svojim graditeljskim tehnikama, poput planske sječe stabala i izgradnje brana, može značajno promijeniti i obogatiti vodene ekosustave.
Dabar je važan i za ljude, jer svojim aktivnostima pomaže u ublažavanju klimatskih promjena. Gradeći brane i kopajući bočne kanale dabrovi stvaraju i održavaju močvare, bočne riječne rukavce i područja s različitim brzinama protoka vode. To doprinosi ublažavanju poplava i suša, smanjenju stakleničkih plinova i čišćoj površinskoj i podzemnoj vodi. Dabar nam pruža besplatno usluge za koje bismo inače morali angažirati vodoinstalatere i građevinare, a pritom ih pošteno i platili!
Zahvati dabra stvaraju povoljne uvjete za život brojnim vrstama organizama i povećavaju biološku raznolikost vodenih i priobalnih ekosustava. Veća raznolikost vodenih staništa koju stvaraju dabrovi također je od iznimne važnosti jer su prirodno raznolikiji vodeni ekosustavi otporniji na klimatske promjene i štetne utjecaje iz okoliša (poput onečišćenja). Stoga je dabar ključna vrsta kopnenih voda.
Brzi potok ili rijeka koji teku iznad dabrove brane stvaraju prirodno jezero s raznolikim životom. U prisutnosti dabrova, osim vrsta koje prebivaju u tekućim voda, pojavljuju se i vrste kojima odgovara sporiji tok. Među njima su neke vrste vodozemaca, ptica, kukaca, riba i vodenog bilja. Dublja voda iza dabrovih brana važno je utočište za ribe (i druge vodene životinje) u vrijeme suše i zime. Širenje vlažnih staništa zbog intervencija dabrova (poput podizanja i preusmjeravanja vode, kopanja sporednih kanala) povoljno utječe na rast i bioraznolikost biljnih i životinjskih vrsta. Srušena stabla izvor su hrane za srne i jelene lopatare, a napuštene dabrove brane i jazbine koriste se kao skloništa drugim životinjama.
Dabar se najsigurnije osjeća u vodi koja je dovoljno duboka da može potpuno uroniti (najmanje 80 cm dubine) i sakriti se od grabežljivaca. Brane se grade kako bi se usporio tok vode ili povećala dubina vode. Ponekad kopa i bočne kanale koji mu omogućuju sigurniji pristup hrani i građevinskom materijalu. Dabar se hrani isključivo biljnom hranom.
Istina, viši vodostaj iza dabrove brane može uzrokovati povremeno plavljenje obližnjeg zemljišta, što ponekad izaziva ljutnju ljudi. No, podizanjem razine vode i kopanjem sporednih vodotoka, dabar stvara i održava vlažna staništa koja su nam od iznimne važnosti!
Vlažna staništa su među najvažnijim i ujedno najugroženijim svjetskim ekosustavima. Već smo izgubili 35% vlažnih staništa od 1970. godine, a gotovo 90% od 1700. godine. S njima gubimo i brojne dobrobiti ekosustava koje su ključne za opće dobro ljudi i prirode. Naime, vlažna staništa:
- Zadržavaju vodu, što je od iznimne važnosti sada, kada su suše sve duže i kada je otjecanje vode s livada i polja sve brže.
- Štite nas od poplava. Kada se voda iz korita izlije na močvare, poplavne livade i šume, poplavni val nizvodno je manji. Zbog svoje sposobnosti zadržavanja veće količine vode, omogućuje sporije i ravnomjernije otjecanje vode, čime se ublažava jačina poplava.
- Pridonose čišćim površinskim i podzemnim vodama; Djeluju kao prirodni filtar i pročišćavaju vodu. Močvarne biljke i mikroorganizmi apsorbiraju i koriste biološke procese za preradu štetnih tvari kao što su pesticidi, gnojiva i teški metali.
- Oni su izvor vode iz kojeg se može napuniti podzemna voda.
- Reguliraju lokalnu mikroklimu.
- Pridonose smanjenju emisije stakleničkih plinova; koriste ugljik, dušik i ugljikov dioksid (kroz pružanje povoljnih uvjeta za rast biljaka koje koriste te plinove). Vlažna staništa su biološki jedan od najproduktivnijih ekosustava na zemlji, usporediv s prašumama i koraljnim grebenima!
- Presudni su za biološku raznolikost: čak 40% svjetskih životinjskih i biljnih vrsta živi ili se razmnožava u vlažnim staništima!
Sada je potez na nama – hoćemo li dopustiti da dabrovi stvaraju vlažna staništa?
Budući da smo mi ljudi zaboravili živjeti s dabrovima, njihove aktivnosti u prirodi ponekad nas iritiraju jer imamo osjećaj da nam “kradu” zemlju i smanjuju nam korisne površine. Tijekom stoljeća ljudi su ograničili vodene tokove u krute, uske i ravne kanale kako bi dobili što više prostora.
Time smo zapravo sami sebi učinili medvjeđu uslugu. Sigurnost od poplava povećat ćemo samo ako vodi damo dovoljno mjesta! Održiva, proširena riječna korita s rukavcima, šljunkom, meandrima i obalnom vegetacijom također pogoduju sposobnosti samoočišćenja površinskih i podzemnih voda.
Dabar nam stoga nudi brojne inženjerske usluge besplatno, a za svoje zahvate koristi potpuno prirodne materijale, bez skupih, štetnih i ponekad neučinkovitih umjetnih regulacija i betoniranja.
Jedan od ciljeva Europske direktive o vodama i hrvatskog Zakona o vodama je postizanje dobrog stanja voda. Smjernice Europskog zelenog dogovora u okviru Strategije bioraznolikosti EU do 2030. godine nalažu da čak 25.000 km europskih rijeka vratimo u njihovo prirodno stanje. Dabrovi nam također mogu pomoći u postizanju svih ovih ciljeva – ako im to dopustimo.
Izgubljena i ponovno otkrivena vrsta
Povijest euroazijskog dabra (Castor fiber) poučan je primjer bezobzirnog ljudskog postupanja sa životinjskim vrstama. Čovjek ga je stoljećima bespoštedno lovio zbog krzna, mesa i castoreuma (izlučevine analnih žlijezda).
Rijeke i njihove obale prilagođene su potrebama poljoprivrede i industrije; postale su kanali bez vegetacije i sve manje prikladne za bilo koji životinjsku vrstu. Kako je nestajao iz prirode, dabar se gubio i iz ljudske svijesti. Postao je ugrožena i zaboravljena vrsta.
Dabar se je u posljednjih desetljećima vratio. Reintrodukcije iz skromnih ostataka populacija vratile su ga u mnoge rijeke diljem Europe i Azije; populacije su se oporavile i sada se šire bez pomoći čovjeka. Dabar se svojim građevinskim vještinama može nositi i s vrlo osiromašenim i tehnički promijenjenim vodenim staništem kojeg vješto prilagođava svojim ekološkim potrebama. To nam pokazuje put prema održivo obnovljenim vodenim ekosustavima.
Bobrosled
U projektu LIFE DABAR pokušavamo utvrditi rasprostranjenost dabra u Hrvatskoj. Zato prikupljamo podatke o tragovima aktivnosti dabra. Bilo bi nam drago da svoja zapažanja podijelite s nama putem web aplikacije DABROTRAG i tako doprinesete uspjehu projekta. Ovdje možete vidjeti znakove aktivnosti dabrova.
