Osobna iskaznica
Eurazijski dabar je drugi najveći glodavac na svijetu. Pored sjekutića koji su poput dlijeta – glodnjaci, s kojima učinkovito obrađuje drvo i koru, za njega je karakterističan plosnati rep, pokriven ljuskama.
Zdepasto tijelo prekriveno je gustim, najčešće smeđim krznom. Unatoč kratkim ušima, čuje izuzetno dobro, prilično slabo vidi, ali ima izvrstan njuh koji mu služi i za komunikaciju. U vodi je vješt plivač i ronilac. Na kopnu hoda na svim četirima nogama, a na kratke udaljenosti ponekad i samo na stražnjim nogama, dok u prednjim nosi grane ili blato za izgradnju brane ili nastambe.
Dabar je isključivi biljojed, hranu traži uglavnom na udaljenosti do 20-ak metara od vode. Hrani se korom, lišćem i izbojcima raznog drveća (vrbe, topoli, crna joha …), kao i drugim vodenim biljkama. Može porušiti velika stabla promjera više od 1 m, ali preferira manje, jer je tako lakše doći do malih grančica s lišćem. U nedostatku priobalne vegetacije, ulazi i u polja, livade i voćnjake.
Dužina tijela bez repa: 80 do 100 cm
Tjelesna težina: 23 do 35 kg
Rep: dužina 30 do 34 cm, širina do 16 cm
Plivaća kožica: samo na stražnjim nogama
Gustoća krzna: 12 000 – 23 000 dlaka/cm2
Zubna formula:
gornja čeljust 1013
donja čeljust 1013
Broj prstiju:
prednja noga 5
stražnja noga 5 (na drugom je prstu dvostruki nokat)
Sistematika:
- razred sisavci (Mammalia)
- red glodavci (Rodentia)
- porodica dabrovi (Castoridae)
- rod i vrsta europski dabar (Castor fiber)
Inženjer ekosustava
Dabar je najveći europski glodavac i ključna vrsta vlažnih staništa. Njegov je život neraskidivo povezan s kopnenim vodama. Svojim građevinskim remek-djelima, poput rušenja stabala, izgradnje nastambi i brana, može značajno promijeniti i obogatiti vodene ekosustave, koji pružaju povoljne uvjete za život mnogim drugim vrsta. Time se povećava biološka raznolikost i biomasa vodenih i priobalnih ekosustava. Vidra mu se također voli pridružiti, jer joj pruža bogat izbor vrsta plijena, a prisvaja i neke od njegovih nastambi.
Budući da smo mi ljudi već zaboravili kako je živjeti s dabrom, mnoge od njegovih aktivnosti smetaju nam i to brzo označimo kao ‘štetu’. Razmislimo može li se stvarno srušeno drvo u prirodnoj šumi pored rijeke usporediti sa razbijenim autom u prometnoj nesreći …
Dabrova uloga u prilagodbi na klimatske promjene je neprocjenjiva: pokazuje nam kako trebamo zadržati vodu u krajoliku i povećati njezinu sposobnost samoprečišćavanja.
Izgubljena i ponovno otkrivena vrsta
Povijest euroazijskog dabra (Castor fiber) poučan je primjer bezobzirnog ljudskog postupanja sa životinjskim vrstama. Čovjek ga je stoljećima bespoštedno lovio zbog krzna, mesa i castoreuma (izlučevine analnih žlijezda).
Rijeke i njihove obale prilagođene su potrebama poljoprivrede i industrije; postale su kanali bez vegetacije i sve manje prikladne za bilo koji životinjsku vrstu. Kako je nestajao iz prirode, dabar se gubio i iz ljudske svijesti. Postao je ugrožena i zaboravljena vrsta.
Dabar se je u posljednjih desetljećima vratio. Reintrodukcije iz skromnih ostataka populacija vratile su ga u mnoge rijeke diljem Europe i Azije; populacije su se oporavile i sada se šire bez pomoći čovjeka. Dabar se svojim građevinskim vještinama može nositi i s vrlo osiromašenim i tehnički promijenjenim vodenim staništem kojeg vješto prilagođava svojim ekološkim potrebama. To nam pokazuje put prema održivo obnovljenim vodenim ekosustavima.
